Home » Trudnoća i porod » Rana komunikacija s djetetom

Rana komunikacija s djetetom

RANA KOMUNIKACIJA S DJETETOM

Komunikacija s djetetom po činje već nakon začeća. Dijete osjeća ugodno plutanje u zaštićenoj maternici, doživljava dodir, pritisak, pokrete, majčino disanje, otkucaje majčinog srca, majčina raspoloženja i osjećaje, reagira na vanjske zvukove i svjetlost… Odnos povezanosti, komunikacije i ljubavi započinje već trenutkom začeća.
Rana komunikacija roditelji – dijete nastavlja se i razvija nakon poroda kroz svakodnevne aktivnosti dojenja, nošenja, čišćenja i presvlačenja, dodirivanja, milovanja, ljubljenja i grljenja, pjevanja, pričanja, oblačenja i svlačenja, gledanja i razmjene pogleda i osmijeha… Dojenče prepoznaje naše raspoloženje kroz naše pokrete, ton glasa, mimiku lica i mnoge druge znakove. Dijete doživljava ljubav svim osjetilima.
Od najranijih dana dijete intenzivno komunicira s okolinom te nastoji izraziti svoje potrebe. Ako roditelji svojim ponašanjem pokazuju ljubav, ako uvijek i bez iznimke odgovaraju na njegove signale i zadovoljavaju njegove potrebe, dijete stvara dobru sliku o svijetu i iskustvo da je i ono samo vrijedno ljubavi te da je svijet oko njega dobar i pouzdan. To su iskustva s dalekosežnim posljedicama za djetetov daljnji život. Ova prva iskustva dobrim dijelom utječu na djetetovu sposobnost prihvaćanja drugih osoba, na osjećaj sigurnosti, samopoštovanja, vjere u sebe i u druge.
Verbalnom i neverbalnom ranom komunikacijom razvija se emocionalna privrženost, odnos uzajamne ljubavi, u kojemu roditelji i dijete zajedno rastu, povezani jedno s drugim. Ništa u životu nije važnije od spoznaje da vas vole bezuvjetno.
Stoga treba reagirati na djetetov plač i osmijeh, jer mu na taj način pokazujemo da ga volimo. Ne treba se bojati da ćemo ga razmaziti. Današnja znanstvena istraživanja pokazuju da se dijete do godine dana ne može razmaziti. Pažnje i bavljenja u toj dobi nikad nije dosta.
Kroz ovu ranu komunikaciju razvija se emocionalna privrženost-ljubav. Upravo je komunikacija među ljudima osnovni životni motiv. Ljubav i sigurnost osnovni su preduvjeti za razvoj normalne i zdrave ličnosti. To je učinkovita preventiva brojnih kasnijih poremećaja – smetnji u ponašanju, delikvencije, ovisnosti, nasilja i zlostavljanja.
Dojenje je izvrstan način komuniciranja između majke i djeteta. U tom činu se može prepoznati nekoliko razina komunikacije: poruka djetetu ” Ovdje je toplo, sigurno, ugodno. Ovdje je hrana.” ugoda i utjeha dolaze putem usta,
prigodom dojenja majka i dijete se upoznaju-prepoznaju dodirom, glasom, mirisom… u trenutku podoja djetetu se stapaju sve ugode ovog svijeta- osjećaj topline, nježnosti, sigurnosti, zadovoljenja gladi i potrebe da se osjeća voljenim.
Od prvog dana u ranoj komunikaciji dijete se započinje pripremati za razvoj emocionalne inteligencije. Sposobnost doživljavanja osjećaja dijete dobiva rođenjem. Ako roditelji i okolina u najranijoj dobi ne reagiraju na djetetove osjećaje, ako ih ne prepoznaju, ne uvažavaju, ne odgovaraju na njih, ne imenuju, ne podržavaju dijete u doživljavanju i prikladnom izražavanju osjećaja, postoji mogućnost da dijete “odustane” od nekih osjećaja, nauči ih potiskivati i negirati. Zato djetetu treba toliko pažnje i bavljenja u prvim godinama života. Kako se mi ponašamo prema djeci, tako će se i ona ponašati kasnije prema nama i drugima.