Home » Trudnoća i porod » Porod – tjelesna, psihička i duhovna priprava

Porod – tjelesna, psihička i duhovna priprava

POROD-TJELESNA, PSIHIČKA I DUHOVNA PRIPRAVA

Događaji vezani za sam porod snažno utječu na majčine osjećaje prema novom djetetu. Ključni trenutci, u kojima se događa rano vezivanje majke i oca za dijete bespotrebno se ometaju postupcima u kojima je na prvom mjestu bolnička rutina umjesto tako važnih potreba djeteta. Događa se razdvajanje majke i djeteta odmah po rođenju da bi se dijete okupalo, a zatim tako pothlađeno zagrijalo. Dijete koje je provelo 40 tjedana slušajući otkucaje majčinog srca i uživalo u toploj kupki maternice, u mraku ne treba po rođenju novorođenački odjel na kojem će biti samo, pod jakim svjetlom. Umjesto toga je potrebno da bude stavljeno majci na grudi u izravnom kontaktu “koža na kožu” i da mu bude osiguran rani prvi podoj. Majčina fiziologija je savršeno prilagođena potrebama djeteta. Kolostrum sadrži antitijela koja su optimalno prilagođena zaštiti djeteta od bakterija. Djetetovo sisanje stvara hormone koji pomažu stezanje maternice. Novorođeno dijete ima sposobnost vizualnog kontakta upravo na udaljenosti od dojke do majčinih očiju. Gledati u oči djeteta koje uzvraća pogled, držati ga na grudima dok spava u dodiru “koža na kožu” – sve je to priroda postavila kao “ljepilo” koje nastavlja uspostavljati vezu između majke i djeteta započetu u maternici.
Sam tijek poroda ima svoj ritam koji nije potrebno ometati rutinskim medicinskim zahvatima osim u slučaju opravdane medicinske indikacije. Nužno je da se svaka žena osnaži za čin poroda i tjelesno i psihički i duhovno. Da joj se osvijesti prirodnost tog čina i potreba da sudjeluje u njemu smireno i s povjerenjem. Smirenost i povjerenje nisu tek poželjna psihička stanja, ona naravno imaju velike implikacije na fiziologiju i tijek poroda. Taj čudesan, savršen, samoregulirajući proces poroda je suptilna igra hormona i odvija se na jedinstven način kod svake žene. Stoga bi se svaka žena trebala «podsjetiti» da nije najbitnije da se ritam njenih trudova i skraćivanja i otvaranja cerviksa odvija prema tablicama i grafikonima iz knjiga, već da ona taj ritam smireno slijedi i s pažnjom prati. Da pokuša položajem i ritmom disanja koji joj najviše odgovaraju prihvatiti svaki trud kao zadivljujući i skladan proces kojim je sve bliže porodu. Položaje, vježbe i vježbe disanja trudnice imaju priliku i uvježbati na radionici, ali njihova uloga je opet svojstvena svakoj ženi ponaosob. Cilj je da svaka žena pronađe položaj i ritam disanja baš onakav kakav njoj odgovara.
Osim fiziologije poroda, na radionicama nastojimo trudnice upoznati s procesom bolničke rutine kako bi se lakše pripremile za «nepoznato». Iznoseći vlastita iskustva, nastojimo im osvijestiti potrebu aktivnog sudjelovanja u porodu umjesto pasivnog prepuštanja bolničkoj rutini. Pri tome naglašavamo potrebu finog balansiranja između suradnje s osobljem i ostvarenja vlastitih potreba i želja u tijeku poroda. Iako bi prirodni porod trebao biti imperativ, za njega se najčešće potrebno aktivno zauzeti, a žena u tijeku rađanja sve je samo ne spremna na borbu za vlastita prava. Ona je osjetljiva, ranjiva, potrebna joj je neometana atmosfera puna potpore i ohrabrenja.
Porod ima i za oca vrlo veliku važnost. Sudjelovanje očeva u porodu kao potpora majci i kao svjedoka u tom čudesnom trenutku rađanja pomoglo bi uravnotežiti prve rane obiteljske odnose. Srećom, u sve više hrvatskih rodilišta omogućeno je ocu da bude nazočan porodu.