Home » Dojenje

Dojenje

DOJENJE – JEDINSTVENI I NEPROCJENJIVI DAR


ODA MAJČINOM MLIJEKU

Koji je to restoran otvoren 24 sata na dan?
U kojem je to restoranu dostupno sve ko na dlanu?
Brzo, fino, ukusno i čisto,
mada svakog dana jelo je isto,
ipak meni najdraža to je hrana,
ne bih je mijenjala ni za trpezu Kublaj Kana.
Znate o čemu se radi?
O jedinstvenoj i vrijednoj nagradi.
O mlijeku majčinom što stvorio ga je dragi Bog
i neizmjerno sam mu zahvalna zbog tog.
Zato molim bebe sve
da zdušno pomognu mamama u pripremi hrane ti.
Budite pažljive i nježne
i dobit ćete obrok bogat,
a lagan poput pahulje snježne.
Uz to mamina cika liječi i svaku bol
koja se slučajno nađe na duši malenoj.
Zato obožavam hranu tu,
mijenjala ja je ne bih ni u snu.
Vjerujte mi na riječ iako sam mala,
a svima vama koji potičete kulturu dojenja, veliko hvala.

*U 1. mjesecu života napisala Gracia Nina Milanja i njena mama Marija.

Savršeno prilagođeno djetetovim potrebama u svakom trenutku njegova razvoja, posve čisto i u najljepšem mogućem pakiranju, uvijek dostupno i savršene temperature, prvi djetetov lijek i zaštita od mnogih bolesti, a posve besplatno – majčino mlijeko.
Emocionalni i tjelesni nastavak trudnoće, prevencija zloćudnih bolesti grudi i reproduktivnog sustava, prirodni saveznik majke u povratku na težinu prije trudnoće, pomoć pri svladavanju tjelesnih i duševnih promjena nakon poroda, ostvarivanje duboke povezanosti s djetetom – dojenje.
Sve dobrobiti dojenja mogli bismo nizati unedogled, ali na koncu se ipak moramo upitati – pa zašto onda tako malo majki doji? Statistike su u Hrvatskoj poražavajuće: ubrajamo se među zemlje s najnižom stopom dojenja.

Preko 30% majki u Hrvatskoj odustane već tijekom 1. mjeseca života djeteta, a do kraja 3. mjeseca 60% njih prestaje dojiti. Samo 23% žena isključivo doji do djetetova 6. mjeseca, da bi se broj dojene djece do godine dana života spustio na iznimno niskih 15%, premda je preporuka zdravstvenih djelatnika dojenje, uz dohranu nakon 6.mjeseca, do godine dana pa i duže.

Nismo skloni optuživati majke zbog ove tužne slike, makar se one koje se u ove brojeve uklapaju vrlo često osjećaju krivima ili neuspješnima, uvjerene od okoline da su žene koje imaju mlijeka nešto posebno i da ta sreća nije namijenjena svakomu. Generacija smo majki čije mame masovno nisu dojile djecu i mi, zapravo, ne možemo od njih učiti. One su se, negdje od 50-ih godina prošlog stoljeća, morale brzo nakon poroda vratiti na posao, a veliki proizvođači adaptiranih mlijeka (koja su tada bila hit u nutricionističkom, socijalnom pa i političkom smislu) uvjerili su ih da se zbog nedojenja ne moraju brinuti, nudeći im svoje proizvode i čineći tada jedan veliki eksperiment na svima nama. S posljedicama toga, još jednog u nizu pokušaja čovjeka da nadmudri prirodu, suočavamo se danas: alergični smo, u porastu je dijabetes, probavni sustav nam je oštećen, borimo se s velikom smrtnošću žena od raka dojke i malignih bolesti reproduktivnog sustava, da i ne nabrajamo dalje.
Iz toga razloga ne smijemo osuđivati majke zbog nedojenja, već kao zajednica, kao društvo, činiti sve da do njih dođe prava informacija i biti im bezrezervna potpora kad odluče dojiti. U svijetu su danas posve uobičajena laktacijska savjetovališta za roditelje, majke se organiziraju u grupe potpore dojenju u kojima se provodi edukacija i međusobna konkretna pomoć u kriznim trenutcima. Također, djeluju organizacije koje već desetljećima skupljaju najrazličitija iskustva s ovoga područja, usustavljuju ih i, u suradnji s medicinskih osobljem, šire među majkama širom svijeta (takva je npr. Laleche League International i krovna WABA – Svjetski savez akcije za promicanje dojenja) prave informacije, nasuprot uvriježenim zabludama koje mogu upropastiti majčino nastojanje da doji svoje dijete.

Educiranost majke jedan je od preduvjeta njezina uspjeha. Majka koja dojenje započinje poznavajući njegovu fiziologiju, znajući da je to prirodan proces u kojemu svaka može uspjeti, imat će više samopouzdanja. Unatoč tomu što će se, kao i gotovo 90% dojilja, u početku susresti s uobičajenim problemima, neće prebrzo odustati. U konfuziji različitih savjeta koji će je zasuti od rodilišta pa do uže i šire rodbine i prijatelja, ona će znati prepoznati prave i učinkovite. Npr. ako je ranije spoznala zašto je dojenje na svaki plač novorođenčeta jako važno za uspostavu dovoljne količine mlijeka u grudima (tzv. dojenje na zahtjev), kao i noćno dojenje, s punom sigurnošću odbit će savjet o dojenju svaka tri sata (uz dodavanje čaja između podoja, tobože radi uspostavljanja “reda” u hranjenju) koji se, nažalost, i danas čuje.
Majka koja se u trudnoći educirala o apsolutnoj prednosti vlastita mlijeka pred adaptiranim pripravcima, neće nasjesti na agresivnu kampanju koju putem časopisa namijenjenih roditeljima dojenčadi, ali i putem reklamiranja u zdravstvenim ustanovama pa i pedijatrijskim ordinacijama, vrše korporacije proizvođača umjetnog mlijeka kršeći i kod nas, u Hrvatskoj, Međunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko koji su 1980. godine usvojile zemlje članice Svjetske zdravstvene organizacije. Kultura u kojoj smo odrasle mi, današnje mame, ali odrastaju, nažalost, i naše kćerke, kultura je bočice i dude. I tu nam proizvođači sugeriraju da je upravo njihov gumeni ili silikonski proizvod najsličniji majčinim grudima te da baš on spada u nužnu opremu našeg novorođenčeta. Nažalost, povjerovali smo mnogima od njih pa rođenje djeteta stvarno predstavlja financijski šok za obitelj.

Stopu dojenja u Hrvatskoj svakako neće poboljšati ni primoravanje majke da se vrati na posao prije navršenih šest djetetovih mjeseci (u tome je smislu prijedlog koji se nedavno spominjao u medijima da prva tri mjeseca mora ići majka, a druga tri otac, tobože radi izbjegavanja diskriminacije žena pri zapošljavanju, potpuni promašaj). Ako nam je, kao društvu, dobro djeteta na prvome mjestu, onda ćemo se i pri donošenju zakona njime voditi. Dobro je djeteta istinsko dobro društva, uložiti energiju u promicanje dojenja znači omogućiti budućim generacijama da rastu zdravije. Ne samo zbog biokemijskog sastava majčinoga mlijeka, nego i zato što je dojenje puno puno više od samoga hranjenja djetetova tijela.

I na kraju, želja nam je i da svojim djelovanjem doprinesemo promjeni odnosa društva prema djeci, na način da se djetinjstvo i roditeljstvo počnu shvaćati kao nešto što je vrijedno truda i ulaganja. Kada društvo shvati da su humanizacija rađanja, dojenje i osiguravanje uvjeta da majka ostane što duže kod kuće sa svojim djetetom zapravo ulaganje u budućnost, moći će ostvariti i plodove toga ulaganja, na radost svih svojih članova.